Biografske crtice
Neki od suvremenih konzervativnih autora koji su spomenuti ili citirani u ovoj knjizi „službeno” ne pripadaju Europskoj Novoj desnici. Štoviše, neki su skeptični prema idejama koje iznose neki pripadnici Nove desnice. Ovdje ćemo navesti glavne podatke o onim autorima Europske Nove desnice koji djeluju pod okriljem ustanova GRECE, Thule Seminar i Neue Kultur.
ALAIN DE BENOIST glavna je intelektualna figura i filozof Europske Nove desnice. Urednik je časopisa Nouvelle École i Krisis i suradnik časopisa Eléments. De Benoist je objavio knjige o filozofiji, religiji, politici, antropologiji i književnosti. Njegova najvažnija djela su Vu de droite iz 1977. godine (za koju je dobio nagradu Francuske akademije), Comment peut-on être païen? (1979.) i L’éclipse du sacré (1985.). Njegove knjige i mnoštvo eseja bave se političkim gospodarstvom i novim teorijama razvitka, npr. Europe, Tiers monde, même combat (1986.). Njegova djela prevedena su na njemački, danski, talijanski i španjolski, ali vrlo malo na engleski jezik. U Hrvatskoj je objavljena njegova knjiga Komunizam i nacizam. 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917.–1989.), Hasanbegović, Zagreb 2005.
GUILLAUME FAYE po zanimanju je sociolog i politolog. Surađuje u časopisu Eléments i drugim nakladama GRECE i Neue Kultur. Njegova su glavna djela Le systeme à tuer les peuples (1981.), Sexe et idéologie (1983.), Contre l’économisme (1983.), Nouveau discours à la nation européenne (1985.).
JULIEN FREUND bivši je učenik Raymonda Arona i Carla Schmitta. Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je pripadnik francuskog Pokreta otpora, a između 1942. i 1944. zatvorile su ga vichyjevske vlasti. Nakon rata postao je redoviti profesor sociologije na Sveučilištu Strassbourg. Godine 1980. odlučio je otići u mirovinu u znak prosvjeda protiv francuskoga obrazovnog sustava i načina na koji se u Francuskoj predavala politologija. Objavio je važna djela kao što su L’essence du politique (1965.), La sociologie de Max Weber (1966.), Pareto (1973.), La décadence (1984.), Philosophie et sociologie (1985.). Također je surađivao u izdanjima Nove desnice u Njemačkoj i Francuskoj.
JEAN HAUDRY bivši je profesor lingvistike, latinskog jezika, sanskrta i komparativne gramatike. Od 1976. profesor je komparativne gramatike indoeuropskih jezika na École Pratique des Hautes Etudes. Radio je kao voditelj Instituta za indoeuropske studije na Sveučilištu Lyon. Objavio je djela L’emploi de cas en védique (1977.) i Les Indo-Européens (1981.).
SIGRID HUNKE bivša je učenica Nicolaija Hartmanna, Martina Heideggera i Eduarda Sprangera i stručnjakinja za filozofiju religija. Kao kulturni ataše njemačke vlade, dugo je vremena provela u arapskim zemljama i predavala na mnogobrojnim arapskim sveučilištima. Također je počasni član Visokog vijeća za islamska pitanja (Ehrenmitgliedschaft im Obersten Rat für islamische Angelegenheiten) u Saveznoj Republici Njemačkoj. Objavila je djela Allahs Sonne über dem Abendland (1960.), Europas andere Religion (1969.), Der dialektische Unitarismus (1982.), Das Reich ist tot es lebe Europa (1985.). Također je surađivala u mnogim izdanjima Nove desnice.
PIERRE KREBS važna je osoba među njemačkim pripadnicima Nove desnice i voditelj Thule Seminara. Diplomirao je pravo, novinarstvo, sociologiju i politologiju. Urednik je časopisa Elemente i knjiga Das unvergängliche Erbe (1981.) i Die Strategie des kulturellen Revolution (1985.).
GORGIO LOCCHI doktorirao je pravo i bio vanjskopolitički dopisnik lista Il Tempo, a surađivao je u časopisima La Destra i Elementi. Objavio je eseje „Le mythe cosmogonique indo-européenne”, „Richard Wagner et la Régéneration de l’Histoire”, „Wagner, Nietzsche e il nuovo mito”. Suautor je knjige Das unvergängliche Erbe (1981.).
ROBERT STEUCKERS urednik je časopisa Orientations koji izlazi u Belgiji, i bivši suradnik časopisa Nouvelle École, The Scorpion i Eléments. Radi kao prevoditelj, a također je geopolitički stručnjak i autor knjige Dossier géopolitique (1980.).
MICHAEL WALKER glavni je predstavnik Nove desnice i Neue Kultur u Engleskoj. Urednik je časopisa The Scorpion. Objavio je mnogobrojne članke o književnosti i politici. Trenutno živi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ovdje ću navesti dijelove manifesta Nove desnice („Neue Kultur”) koje je objavio Thule Seminar:
„Naše viđenje svijeta ne poziva se na jednog teoretičara, nego na određenu skupinu ideja, odnosno spoznaja koje se pozivaju na određena naslijeđa koja se nalaze u sklopu zajedničkih europskih vrijednosti. Mi se pozivamo na istraživanja onih teoretičara koji se nisu odrekli dogmatskog ‘dešifriranja’ svjetskih fenomena, a to su Friedrich Nietzsche, Karl Popper, Oswald Spengler, Ludwig Wittgenstein, Alexis Carrel, Jacob von Uexkull, Konrad Lorenz, Arnold Gehlen, Hans Jürgen Eysenck, kao i Louis Rougier, Vilfredo Pareto, Helmut Schelsky, Georges Sorel, Max Weber, Ernst Jünger i Carl Schmitt, itd. (…). Naša škola mišljenja je nova i ona postavlja filozofski sustav razmišljanja na području etike u skladu sa smjernicama mislilaca koji su djelovali prije Sokrata, stoika, Schopenhauera i Nietzschea (…). Naša škola mišljenja naglašava prvenstvo života nasuprot svim promicanim svjetonazorima, ona naglašava prednost duše nad duhom, prednost osjećaja nad intelektom i, konačno, prednost svojstva nad razumom (…). Iz toga proizlazi da je naša škola mišljenja bezuvjetno suprotstavljena svim sustavima apsolutističkih značajki jer ti sustavi impliciraju ideju determinizma, jedne istine, odnosno monoteizma. Mi smatramo da se u tome mogu vidjeti korijeni jednog totalitarizma. Naša nova škola mišljenja smatra da je zajednički nazivnik svih spomenutih sustava univerzalizam, odnosno zagovor egalitarizma, bez obzira na to jesu li njegova polazišta u Aristotelu, tomizmu, judeokršćanstvu ili marksizmu…”